Izvor: HSDP
Leandar, kapetan Webb, Žižek, Rogošić
Preplivavanje uvala, rijeka, jezera, tjesnaca od davnina je privlačilo ljude, pa tako kroz vrijeme nailazimo na razne zapise o hrabrim podvizima. Još iz stare Grčke postoji zapis i legenda o Heroji i Leandaru: Heroja je bila Afroditina svećenica u gradu Seston na Helospontu, a Leandar mladić iz Abydosa, grada na suprotnoj strani tjesnaca. Leandar bi svake noći preplivao moreus ravnajući se prema svjetlici koju bi Heroja ostavljala na krovu svoje kule. Jedne olujne noći svjetiljka se ugasila, a Leandar se, bez prave orijentacije, utopio u olujnom moru… Ovo je prvi zabilježen početak daljinskog plivanja u svjetskoj povijeseti.
Brojni su pothvati preplivavanja velikih udaljenosti u raznim krajevima svijeta pa je tako 1821.god. veliki engleski pjesnik Lord Gordon Bayron preplivao Dardanele. Međutim, pionir daljinskog plivanja modernog doba bio je kapetan Mathew Webb, engleski plivač koji je 25. kolovoza 1875. preplivao Engleski kanal (La Manche) od Dovera na engleskoj do rta Gris-Nez na francuskoj obali. Od tada se pokret daljinskog plivanja sve više širi te danas u svijetu postoji preko 2.500 dužih plivačkih maratona.
1986.g. daljinsko plivanje je postalo samostalan sport u okviru FINA-e Svjetske plivačke federacije i LEN-e Europske plivačke federacije. Izdvojilo se iz plivanja, osamostalilo i postalo ravnopravno u FINA-i. Prvo službeno natjecanje u daljinskom plivanju u svijetu uopće, pod okriljem FINA i LEN, je bilo prvo Europsko prvenstvo u daljinskom plivanju koje je 2. i 3. rujna 1989. održano u Starom Gradu. U svijetu nema grada po veličini i broju stanovnika kao što je Stari Grad koji je organizirao jedno seniorsko kontinentalno prvenstvo u bilo kojem sportu. Dokaz toga su i sljedeća Europska prvenstva održana u metropolama Starog kontinenta, kojima je Stari Grad bio prethodnica: 1991. Rim, 1993. Prag, 1995. Beč, 1997. Sevilla, 1999. Istanbul, 2000. Helsinki, 2002. Berlin, 2004. Madrid, 2006. Budimpešta, 2008. Dubrovnik, 2010. Budimpešta i 2011. Tel Aviv. Do danas je održano i 15 Svjetskih prvenstva: 1990. Perth, 1994. Rim, 1998. Perth, 2000. Hawaii, 2001. Fukuoka, 2002. Sharm El Sheikh, 2003. Barcelona, 2004. Dubai, 2005. Montreal, 2006. Napulj, 2007. Melbourne, 2008. Sevilla, 2009. Rim, 2010. Roberval i 2011. Šangaj. Daljinsko plivanje je po prvi put uvedeno na Mediteranskim igrama u talijanskom Bariju 1997.g., Svjetskim vojnim igrama u Zagrebu 1999.g. i Univerzijadi 2011. u kineskom Shenzenu. Međutim, najvažnije priznanje dogodilo se odlukom Izvršnog odbora Međunarodnog olimpijskog komiteta od 27.10.2005.g. kada je daljinsko plivanje, kao jedan od najstarijih sportova uopće, postalo olimpijskim sportom od OI u Pekingu 2008. i to u disciplini od 10.000 m.
Od sredine devedesetih godina 20. stoljeća, daljinsko plivanje je u svijetu doživjelo pravu ekspanziju i postalo sportom koji je medijski i marketinški sve zanimljiviji. To je rezultiralo od strane FINA-e organizacijom Svjetskog kupa, serije natjecanja daljinskog plivanja koji se održavaju na svih pet kontinenata, s vrlo visokim premijama. Gotovo sve svjetske metropole imaju ili priželjkuju svoj maraton kao New York, London, Rio De Janerio, Kairo, Indianapolis, Johanesburg, Rim, New Delhi, Hong Kong, Tokio, Sydney, Dubai, Atlanta, itd.
U listopadu 1977. godine osnovan je Odbor za daljinsko plivanje bivše Jugoslavije kao stalno radno tijelo u okviru Plivačkog saveza Jugoslavije, a u travnju 1978. Odbor za daljinsko plivanje u okviru Plivačkog saveza Hrvatske. Sjedište oba Odbora je bilo u Starom Gradu. U Rijeci je 9. ožujka 2001. održana Osnivačka skupština Hrvatskog saveza daljinskog plivanja (HSDP) čime su okrunjena dugogodišnja nastojanja brojnih ljubitelja i entuzijasta ovog sporta za osnivanjem samostalnog državnog saveza, uz prethodno dobivena odobrenja Hrvatskog plivačkog saveza i Hrvatskog olimpijskog odbora. Osnivači su bile sljedeće udruge daljinskog plivanja: Daljinsko–plivački klub FAROS – Stari Grad, Športska udruga OMIŠ–PLIVAČKI MARATON – Omiš, Klub za daljinsko plivanje UČKA – Kastav, Klub za daljinsko plivanje GIM – Rijeka i Klub za daljinsko plivanje ZG – Zagreb. Odlučeno je da sjedište Saveza bude u Starom Gradu, a za prvog predsjednika je izabran Vicko Šoljan, pionir ovog sporta u bivšoj Jugoslaviji, Hrvatskoj i svijetu, današnji direktor Faros maratona. HSDP je službeno priznat i registriran od Ministarstva pravosuđa dana 16.07.2001.g., a 15. listopada 2001. je postao punopravan član Hrvatskog olimpijskog odbora. Prema nomenklaturi sportova HOO-a, daljinsko plivanje je postalo samostalan sport, potpuno ravnopravan sa svim ostalim sportovima. HSDP je jedini državni savez čije je sjedište na nekom od 1246 hrvatskih otoka što je velika privilegija za gradić poput Starog Grada.
Hrvatska ima jako dugu i bogatu tradiciju ovog sporta, kao i zapažene rezultate daljinskih plivača na svjetskoj sceni. 1907. godine veliki pisac Miroslav Krleža je kao 13-ogodišnjak pobijedio na plivačkoj utrci u Zagrebu održanoj između dviju obala rijeke Save koje danas spaja željeznički most. To je najstariji sačuvani podatak o daljinskom plivanju u našoj zemlji. Prvi registrirani maraton u Hrvatskoj održan je na Veliku Gospu 15. kolovoza 1910.g. u Crikvenici. Uz prekide zbog svjetskih ratova ovaj maraton se održava sve do danas, istog dana, na istoj relaciji: Šilo (otok Krk) –Crikvenica, dužine 3.500 m. Organizator prvog maratona je bilo Liječilišno povjerenstvo općine Crikvenica. Prilikom osnutka Saveza 2001. u Hrvatskoj je bilo svega devet maratona, a danas ima preko četrdeset registriranih natjecanja i svakog ljeta niču nova, jer mnoga mjesta, prije svega uz obalu, žele imati svoj maraton kao oblik dodatne turističke ponude i promidžbe. Na djelu je prava ekspanzija daljinskog plivanja u Republici Hrvatskoj koja ima izvanredne uvjete, prekrasno more, rijeke i jezera te ogromne mogućnosti za još veći razvoj ovog sporta, posebno tijekom ljetnih mjeseci. To će, osim sportsko – rezultatskog aspekta, u budućnosti predstavljati najbolju promociju Hrvatske kao jedne od najljepših turističkih destinacija u svijetu. Savez je odmah 2001. godine pokrenuo CRO–CUP – seriju najboljih natjecanja daljinskog plivanja u Hrvatskoj od kojih se svako posebno boduje i na kraju se dobivaju ukupni pobjednici u pojedinačnoj muškoj i ženskoj te momčadskoj i ekipnoj konkurenciji.
U Hrvatskoj nema sporta u kojem je neki hrvatski sportaš držao apsolutni primat u svijetu punih 12 odnosno 15 godina, kao što su to u daljinskom plivanju bili Branko Žižek od 1939. do 1951. i legendarni Veljko Rogošić od 1967. do 1982. godine. Danas njihovim stopama sigurno kroči mlada Splićanka Karla Šitić od koje hrvatsko daljinsko plivanje očekuje da će i sama jednog dana zasjesti na svjetski tron.